Sir Ken Robinson, pokrovitelj the London School of Contemporary, tvrdi da bi ples i tjelesna aktivnost trebali u školama imati jednaku ulogu kao matematika, znanost ili drugi predmeti. Tvrdi da ples čak može poboljšati uspjeh učenika i u drugim predmetima.
Reakcije na ovu tvrdnju nisu dugo izostale. Mnoge su bile pozitivne, ali se istovremeno susreo i s nevjernima, odnosno podrugljivima.
Ako bismo trebali definirati ples, govorimo o fizičkom izražavanju odnosa, osjećaja i ideja putem pokreta. Nitko ga nije stvorio niti izmislio. Duboko je ukorijenjen u srcu svake kulture kroz povijest čovječanstva. Obuhvaća više žanrova, stilova i tradicija te se nikada nije prestao razvijati. Ples ima različite uloge u različitim kulturama, od rekreativnih do svetih.
Neki su ljudi odavno shvatili da je ples neizostavan dio života i obrazovanja. Nizak status plesa u školama uzrokovan je postavljanjem visokih zahtjeva konvencionalnom akademskom obrazovanju, koje inteligenciju povezuje s verbalnim i matematičkim rasuđivanjem.
Mnoge studije ukazuju na to kako dublje razumijevanje plesa pomaže vraćati radost i donosi stabilnost u problematičnim i životnim situacijama, ublažava napetost u školama te uklanja maltretiranje i nasilje.
Zbog toga su u SAD-u počeli nastajati plesni programi za škole koje se nalaze u najzahtjevnijim uvjetima u zemlji. Pomoću plesa tako poboljšavaju socijalne odnose, grade suradnju, poštovanje i suosjećanje među učenicima.
Toni Walker, bivši ravnatelj jedne osnovne škole na Floridi, potvrdio je ovaj pozitivan utjecaj na učenike pričom o djevojčici koja je, kada je prvi put došla u ovu školu, sa sobom donijela otprilike 5 centimetara debelu mapu sa zapisima o ponašanju. Navodno je ta djevojčica imala potrebu drugima pokazati da je dovoljno snažna i da se zbog toga može potući. Isprva se nije htjela prijaviti na tečajeve plesa, ali budući da je to bilo obavezno, nije imala izbora.
Već nakon kratkog vremena plesanja shvatila je da ima prirodan talent i više je nismo morali nagovarati na satove plesa.
Ravnatelj je potvrdio da se već nakon trećeg sata plesa učenica promijenila. Počela se brinuti o sebi, počela je drugačije komunicirati, postala je draga i počela poštovati svoju okolinu. Njezina majka nije mogla vjerovati promjeni koju je vidjela. Toni je izjavio da plesni program u njihovoj školi ima mnogo veći značaj nego što ljudi mogu misliti.
Ples je u škole donio mnoge benefite, ponajviše u okviru društvenih odnosa među studentima, posebno između različitih spolova i dobi. Mnogi oblici plesa su društveni te uključuju zajedničke pokrete s izravnim fizičkim kontaktom.
Čak 95 posto škola uključenih u plesni program reklo je da su se dokazivo poboljšale sposobnosti studenata za suradnju, povećalo se prihvaćanje drugih, a također su počeli postupati prema drugim osobama s većim poštovanjem.
Jedan od ravnatelja bio je posebno impresioniran kada su se nakon dvogodišnjeg sudjelovanja u plesnom programu rezultati učenika u drugim predmetima poboljšali s ispodprosječnih na iznadprosječne.
Naravno, ne radi se samo o plesu, nego o ukupnoj tjelesnoj aktivnosti u školama. Trend u većini škola je smanjivati količinu tjelesnih aktivnosti u korist povećanja vremena za matematiku, znanost ili jezike. Međutim, te mjere nisu poboljšale uspjeh učenika onoliko koliko bi političari očekivali.
Skupina istraživača čak je izradila pregled više od 850 studija o pozitivnim učincima tjelesne aktivnosti na djecu školske dobi. Ne biste vjerovali, ali pronašli su dokaze koji podupiru zaključak da tjelesna aktivnost ima izravan pozitivan utjecaj na pamćenje, koncentraciju i ponašanje u razredu i kolektivu.
Na kraju bismo mogli reći da ples i umjetnost nisu samo za odabrane talentirane ljude, nego upravo suprotno. Umjetnost bi trebala biti dostupna svima kako bi kvalitetno oblikovala svakog pojedinca, jer su njezini učinci na kvalitetan razvoj neupitni.
Izvor
Sir Ken Robinson govori o tome kako školski sustav često guši talent na događaju TED.
Pogodnosti za naše vjerne kupce za svaku kupnju.- 5%
Registriraj se kao
Želim popust
